Muškarci i žene danas imaju barem jednu sličnost – i jedni i drugi misle da nikada nije bilo teže naći srodnu dušu.
Za to krive svijet, sistem vrijednosti i najviše drugu stranu koja se “iskvarila”. Dok jedni odustaju od potrage, drugi i dalje vjeruju da će pronaći to što traže. I jedni i drugi, ipak, zaboravljaju osnovno – da bismo pronašli Gospodina Pravog ili Gospođicu Savršenu, prvo moramo mi biti takvi.
Na ljubavnom tržištu, stvari funkcioniraju kao i na bilo kojem drugom. U supermarketu možda želite čokoladu u luksuznom pakiranju, ali kupit ćete kakao tablu jer samo za nju imate novaca. Tako je i u ljubavi. Ne možete očekivati da pored sebe šetate šarmantnu damu koja izgleda kao Scarlet Johanson ili da se budite pored muškarca koji je u sebi sjedinio izgled Brada Pitta, duhovitost Mister Beana i manire Jamesa Bonda, ako i sami ne posjedujete ništa od navedenih kvaliteta.
Živimo u narcističkoj kulturi koja nas ne potiče na samokritiku. Dok nalazimo sto i jednu manu kod druge osobe, nikako da se zapitamo kakvi smo mi. Jer, valjda se podrazumijeva da smo savršeni. I, eto problema. Zašto nam je teško da u ovom slučaju budemo iskreni prema sebi, otkriva sugovornica “Života plus”, psiholog Milena Vujović ističući da svijest i podsvijest često mogu biti u konfliktu.
– Na primjer, osoba može imati različite strahove od intimnosti, nedostatak samopouzdanja i slične probleme zbog kojih nije spremna da zasnuje partnerski odnos. Ali, kako je osjećaj neadekvatnosti vrlo neugodan, lakše nam je da uvjerimo sebe da su drugi neadekvatni – kaže psiholog.
Zato, umjesto da se bavimo sobom, zavirujemo u tuđe dvorište po sistemu napad je najbolja odbrana. Pa tako, dolazimo do toga da su svi muškarci nesposobni slabići, u vječnoj potrazi za drugom mamom. Sve žene su, s druge strane, sponzoruše kojima je važna samo debljina novčanika, dok obične momke neće udostojiti ni pogledom. Ali, ovim generalizacijama samo produbljujemo problem.
– Tako ćemo potisnuti vlastite probleme u podsvijest, a svijest će stvoriti dobre mehanizme obrane kao što je poznata rečenica “Nikako da upoznam nekog normalnog, a to je jedino što želim”. S druge strane, osjećamo bol, nerijetko i ljutnju, frustriranost zbog osjećaja usamljenosti, te smo zbog toga nezadovoljni, što je opet lakše prebaciti na “Današnje djevojke su ovakve” ili “Momci su onakvi”. A istina je, zapravo, ako nam se ljubav ne događa, nismo spremni za nju – jasna je Vujovićeva.
Popularna kultura nam ne ide u prilog. U filmovima, knjigama, serija sve se vrti oko toga kako naći Gospodina pravog, kako ga prepoznati, zadržati. Uvjereni da zaslužujemo najbolje, dok upoznajemo nekoga, u glavi već štikliramo šta od mnogobrojnih zacrtanih uvjeta ne ispunjava. Naša sugovornica upozorava na opasnosti ovakvog pristupa.
– Ono što nam govori je li netko za nas “pravi”, barem u danom trenutku, jest osjećaj kontakta s njim. Važnije je kako se osjećamo pored te osobe, kakvi smo, od toga je li zadovoljila nekakve uvjete. Naš mozak često misli da zna šta je našem biću potrebno, ali dok to ne osjetimo u kontaktu, ne možemo znati. Često su uvjeti pažljivo osmišljeni tako da se nikada ne mogu zadovoljiti. To je ponovo igra naše podsvijesti uslijed straha od intimnog kontakta – kaže psiholog.
Kada shvatimo što nas tjera da drugima tražimo mane, pravi je trenutak da se okrenemo sebi. I da postanemo pravi. Tony Gaskins, autor knjige “Gospođa prava: Vodič za žene kako postati i ostati supruga” kaže da svaki put moramo voljeti kao da nikada ranije nismo bili povrijeđeni.
– Ako to ne možete, niste spremni da ponovo volite. Nije fer da kažnjavate novog partnera zbog nečeg što je prethodni učinio. Učite iz svojih grešaka, u suprotnom, u svakoj novoj vezi ponavljat ćete pogreške iz prethodne – upozorava Gaskins.
Umjesto da tražimo pametnog, duhovitog, zabavnog, šarmantnog partnera, bolje je da to sami postanemo. Psiholozi predlažu da nađete hobi, volontirate, nastavite obrazovanje, učite jezik. Da ljubav prema sebi pokažemo ne stavom da smo najbolji, već time što ćemo se truditi da se razvijamo. Jer, svi smo mi, kako kaže Gaskins, direktori svojih života.
– Muškarac želi ženu koja je šef svog života, a ne onu koja čeka nekoga da je spasi. Pišite blog, knjigu, radite bilo što što je samo vaše. Hranite svoj mozak, kao i tijelo. Izađite iz kuće i živite. Ne plašite se da odete same negdje i počastite se tortom. Ako znate tko ste i što zaslužujete, onda će to znati i muškarac – savjetuje Gaskins.
Tezu da ćemo, ako budemo radili na sebi, privući ljubav u svoj život, opovrgavaju svi oni pametni, odgojeni, kvalitetni pojedinci koji su, ipak, sami. Nedostatak garancije, ipak, ne znači da ne treba ni pokušavati.
– Rad na sebi je širok pojam. Ali, možemo reći da je pravo vrijeme onda kad smo spremni da pružimo ljubav uz rizik i neizvjesnost, uz osjećaj da ne znamo što ćemo dobiti zauzvrat, ali smo voljni pokušati. Bit ćemo pravi ako budemo ono što jesmo i pustimo da se život događa. I da nam ljubav dođe onda kada je naše biće spremno, a ne kada mozak ili društvo to žele. I naravno, možemo raditi na osveštavanju svojih “mračnih strana” koje leže u podsvijesti. A svi ih imamo – upozorava naša sugovornica.